Mini podmornica Molch

Olupina se nalazi točno ispred plaže ispred lučice Sistiana, na samo 10 metara dubine.
Prema njemačkim podacima, podmornice tipa Molch bile su prave male ronilice sa uzgonskim i trim-tankovima, namijenjene diverzantskim akcijama tj. za prepade na neprijateljske brodove. Bile su dugačke 10,78 m, široke 1,82 m, sa elektro pogonom koji je bio korišten za njemačka torpeda. Djelatni domet joj je iznosio nekih 60 milja pri brzini na površini od 3 čvora, a operativna dubina ronjenja bila je do 30 m. Naoružana je bila sa dva torpeda G 7e kalibra 533mm. Od navigacijske opreme imala je fiksni periskop i kompas. Za spašavanje pilot je na raspolaganju imao uređaj za disanje (Draeger) zatvorenog kruga, kakav su koristili podmorničari.
Nijemci su bazu u Sistiani uredili u drugoj polovici 1944. godine, gdje je od studenoga 1944. boravila 411. K-flotille (obalna flotila). Prilikom školovanja je zbog nepouzdanosti podmornica poginuo niz "pilota". Imale su osobinu da zbog poremećenog trima nekontrolirano zarone na preveliku dubinu.Nije poznato jesu li podmornice izvršile neki zadatak, jer je arhiva zadnjih mjeseci rata izgubljena. Sigurno je da su Nijemci, u noći s 1. na 2. svibanj 1945. pred nadiranjem partizana i Saveznika uništili niz manjih plovila, a među njima i barem dva Molcha. Zbog žurbe, oba su potonula na maloj dubini pa je jedan tijekom sedamdesetih godina invađen i kasnije u lošem stanju pohranjen u neki od depoa tršćanskih muzeja. Drugi Molch ostao je na dnu da nas i danas podsjeća na strašne ratne dane i besmislene žrtve ludo hrabrih podmorničara. Prilikom zarona vidljivost je bila neočekivano dobra (oko 15 metara), more kao ulje. Plivajući po površini, skoro odmah smo pronašli olupinu.

Zaronivši do dna moglo se ustanoviti da je podmornica cijela, osim poklopca na malom tornjiću i pleksiglas kupole na njoj. Leži blago nagnuta na lijevi bok i zapravo podsjeća na veliki torpedo. Trup je čitav, samo je lim na perajama na krmenom dijelu na mjestima propao. Na zadnjem dijelu trupa nalazi se mali tornjić u kojem je bilo mjesta za "pilota", jedinog člana posade. Unutrašnjost kabine puna je mulja pa se ne može vidjeti da li je unutra nešto ostalo od komandi za upravljanje podmornicom. Na tornjiću je nekada bio pričvršćen i fiksni periskop, no danas ga nema. Uzduž desne strane podmornice vidi se dugačka šina koja je služila za vješanje torpeda (po jedan sa svake strane) koja su bila i jedino njeno naoružanje, a kroz otvor u zadnjem dijelu trupa mogu se još vidjeti poluge koje su povezivale upravljač u kabini sa repnim kormilom dubine i smjera.

Sve su svemu bio je to vrlo ugodan izlet, a vidjeti i snimiti svjetski raritet - jedno od Hitlerovih posljednjih očajničkih oružja, pomoću kojih se nadao da će okrenuti ratnu sreću u svoju korist, za nas je predstavljalo poseban doživljaj.