''Stari i Novi zavjet'' ronjenja

Atavistički početak bilo koje škole za komercijalno ronjenje je SCUBA (Self Contained Underwater Breathing Apparatus) ili prokleto teške kante sa stlačenim zrakom koje vučete na leđima uživajući u dosađivanju morskoj fauni.

Dovučete li se do mora, sav taj teret nećete više osjećati i zaboravit ćete ga do izrona. I odmah dobra vijest! O autonomnom ronjenju već je sve rečeno u Hrvatskoj. Svatko tko se odluči smočiti izvan svoje kupaonice, trebao bi najprije pročitati "Stari i Novi zavjet" ronjenja. Dva remek djela o ronjenju objavljena su kod nas (i samo kod nas, zato - Kupujte 'rvacko!). U svijetu ne postoje jednako kvalitetni priručnici o autonomnom ronjenju, poput ''ABC ronjenja'' grupe izuzetno kvalitetnih i upućenih autora, i podvodne Biblije ''Ronjenje u sigurnosti'', legende dr. Stracimira Gošovića, jednog od pionira povratka humanoida u vodeni svijet. Ako nekome od nas narastu škrge, nemojte kriviti Černobil, već njega. Obje knjige su po svom sadržaju i načinu opisivanja ostale spomenik generaciji koja je moru dala i od njega primila najviše. Većina današnjih profesionalaca su oni koji su preživjeli gladijatorske tečajeve i torture spomenutih, ali upravo zato smo još svi na broju. Povijest ronjenja je izuzetno dobro opisana u knjizi dr. Gošovića i bilo bi nesuvislo prepričavati je.

Davor Majkić, međunarodno certificirani profesionalac u offshore komercijalnom ronjenju, počeo je na portalu ezadar.hr, objavljivati seriju tekstova o ronjenju. Autor će, na temelju svoga bogatog iskustva, svim ljubiteljima ronjenja, pogotovo amaterima u ovim tekstovima pokušati približiti ronjenje i otkriti mnoge ljepote, ali i opasnosti ronjenja, koje je nekomu tek rekreacija, a nekomu egzistencija. Kako sam kaže, ne želeći da se ovaj "tečaj" pretvori u tek suhoparne tekstove, Davor ih ponegdje začini i sa zanimljivim komentarima, a ako treba i s nešto grubljim riječima, jer takav je i život profesionalnih ronioca.

Povijesni pokušaji ronjenja disanjem iz mijeha usmjerili su snove o životu pod morem k razvoju danas poznatih načina ronjenja pa možemo reći da je početak ipak bio SCUBA, a ne danas trofejna brončana kaciga. Preko prvih primitivnih ronilačkih zvona i ''teškog odijela'' nastavljen je razvoj današnje površinske dobave i saturacijskog ronjenja za potrebe radova.

S druge strane, autonomno ronjenje je stiglo do sofisticirane opreme koja koristi plinske mješavine, promjenom dubine potpuno automatski određuje sastav smjese, reciklira izdah i koristi ga ponovo dodavanjem kisika. Iako se radi o vrlo skupoj opremi razvijenoj za vojne potrebe i zahtijeva posebno učenje, nije nepoznata sportašima i rijetkim lovcima na koralje.

Uz uobičajeno odijelo, masku i peraje, na leđa ćete objesiti jednu ili dvije čelične boce volumena od 5 pa sve do 2 x 18 litara, u koje je kompresorom uguran zrak do tlaka od 200 Bara. Najjednostavnije objašnjenje je da je u tim bocama 200 puta više zraka nego prije punjenja. Kako vam tih 200 'nečega' ne bi preselilo zube ili vas pretvorilo u meteorološki balon, postoji respirator, ili regulator, ili plućni automat. Sprava je jednostavna i po toj logici ne kupujte turbo i ultralight modele s ugrađenim rubinima i pomiješanim vrstama metala.

Kupite li najmodernije ultralight modele, zbog velike međusobne ljubavi galvanski različitih metala, u morskoj, slanoj vodi ćete imati toliko struje da će te moći noćno ronjenje pretvoriti u dnevno.

Nikako ne zaboravite takav respirator odmah oprati i odvojiti od boce, jer će te to sutra moći učiniti samo primjenom kovačkog ubjeđivača težine barem 3 kg.

Već dugo se koriste samo dvostupanjski respiratori, čiji prvi stupanj ograničava izlaz iz boce na desetak bara nad tlakom okoline, a drugi omogućuje udah bez naprezanja.

Na svakom tečaju se uči da je pranje ronilačke opreme jednako važno kao i osobna higijena - i ne bi to smjeli zanemariti.

Prednost takvog načina bježanja od stvarnosti je u potpunoj slobodi kretanja, lakoći odluke da izronite sa suprotne strane hridi, trpanju svoje hrpe opreme u najmanji ikada proizvedeni automobil i krenete.

U poslu je primjena takve opreme vrlo reducirana zbog poštivanja zahtjeva o sigurnosti na radu i nije joj dopuštena upotreba na naftnim postrojenjima te konstrukcijskim, građevinskim i lučkim radovima niti u spasilačkim operacijama. Preostala je dvosmisleno regulirana prisutnost tog načina rada u plivačkim bazenima i otvorenim posudama pravilnih i čistih stijenki i ''posebnim uvjetima''. Tada je obavezan konop koji vaš asistent održava previše nategnutog i koji zapinje za svaku izbočinu koju prije urona niste vidjeli. Sklon je i samovezivanju Gordijskih čvorova.