Paški "Tjesnac sa željeznim dnom'' - Dr. Zvonimir Freivogel
Roniti se mora vam predstavlja prvi od pet članaka o sablasnoj paškoj floti koje nam je prilikom interviewa ustupio dr. Zvonimir Freivogel. O samom interviewu i o onome što smo pričali sa dr. Zvonimirom Freivogelom moći ćete pročitati nakon objave svih pet članaka u rubrici Interview. Nadamo se da ćete u ovom tekstu uživati u otkrivanju dijela povijesti o olupinama ratnih brodova tijekom dva svjetska rata u paškom podmorju.
Tijekom dva svjetska rata na Jadranu se nisu odigravale velike pomorske bitke kao na drugim bojišnicama, poput sredozemne, atlantske i tihooceanske, ali se u hrvatskom podmorju ipak nalazi niz olupina brodova potopljenih u ratovima, posebice u Kvarneriću uz zapadnu obalu Paga. Ta skupina brodova poznata je u međunarodnim ronilačkim krugovima pod nadimkom "Fantomska paška flota", po uzoru na "Ghost Fleet of the Truk Lagoon", odnosno brojne olupine japanskih brodova potopljene u laguni otoka Truk na Tihom oceanu. Kvarnerić, jedan od važnih dubokih i otocima zaštićenih prolaza uz hrvatsku jadransku obalu, bi se moglo uvjetno moglo nazvati i "Tjesnacem sa željeznim dnom", po uzoru na istoimeni "Iron Bottom Sound" uz tihooceanski otok Guadalcanal, gdje su tijekom Drugog svjetskog rata u nizu sukoba potopljeni brojni japanski i američki ratni brodovi.
Do nedavno nije bilo moguće roniti na olupine koje leže na velikim dubinama, ali je razvoj tehnike i tehnologije ronjenja omogućio posjete autonomnih ronilaca ostacima brodova na dubinama preko 80 metara, te je bilo samo pitanje dana kad će dosad skriveni brodovi odati svoje posljednje tajne.
Traženju paških olupina posvetila se talijanska udruga "WDS - Wreck Diving Society" iz Trsta u sklopu međunarodne organizacije "DIR - Doing it right", odnosno njene podružnice "DIR Italia", prema čijim načelima se ništa ne smije skidati s olupina niti mijenjati njihov položaj. Primarni cilj bilo je otkrivanje olupina njemačkih brodova talijanskog porijekla potopljenih u studenom 1944. u sukobu s dva britanska razarača. Dok su ronioci pokušavali otkriti točan položaj torpiljarke TA 20 (bivši talijanski razarač AUDACE) i dviju korveta, UJ 202 i UJ 208 (bivše MELPOMENE i SPINGARDA), kao i britanskog razarača ALDENHAM (potonulog od eksplozije mine u prosincu 1944), pronađena su i dva austrougarska trgovačka broda potopljena još tijekom Prvog svjetskog rata.
U traženju olupina najviše su pomogli "tajni" ribarski zemljovidi s ucrtanim položajima gdje su kočari izgubili najviše mreža ili ulovili najviše ribe, a korisni su bili i ratni dnevnici brodova koji su sudjelovali i preživjeli sukobe, te sjećanja nekih svjedoka s Paga.
Traženje ostataka razarača HMS ALDENHAM u listopadu 1998. nije donijelo rezultata, ali je u veljači 1999. otkriven trup austrijskog parobroda EUTERPE, a poslije i razarača AUDACE, broda važnog za povijest talijanskog Trsta. Bio je prva jedinica talijanske ratne mornarice koja je 3. studenog 1918. uplovila u tada još austrijski Trst, a uskoro je, ponovno na palubi AUDACEA, u posjet Trstu stigao i talijanski kralj Vittorio Emanuele III.
Dva mjeseca poslije TA 20 otkriven je pramac razarača ALDENHAM sjeverno od Škrde, a zatim i austrijski parobrod ALBANIEN uz obalu Paga. Ronjenja su nastavljena 2000., uz dozvolu i pomoć Hrvatskog ministarstva kulture i Odjela za podvodnu arheologiju, te uz suradnju podvodnog arheologa Jasena Mesića. Talijansku ekipu činili su ronioci Mario Arena, Paolo Cattaruzzi, Alessandro Fenu, Leonardo Luca Laneve, Andrea Marassich i Andrea Moro, uz pomoć ekipe za sigurnost (ronioci Maurizio Ferrari, Renzo Remigiani, Longino Giorda, Guglielmo Scaiola, Corrado Bonuccelli). Ronilačka baza nalazila se u Novalji na Pagu, a zbog velikih dubina ronioci su koristili mješavinu kisika, helija i argona ("Trimix"). Najdulja i najuspješnija ekspedicija trajala je od 7. do 23. kolovoza 2000., kad su otkrivene olupine korveta UJ 202 i UJ 208, te krmeni dio razarača ALDENHAM, a posjećene su i druge još prije otkrivene olupine. Ukupno su obavljena 23 skupna ronjenja, odnosno 67 ronjenja po članu ekipe, a pod vodom su ronioci proveli ukupno 1660 radnih minuta, na dubinama od 65 do 85 m, ne računajući vrijeme ronjenja pomoćne ekipe za sigurnost.
Istraživanja skupine stručnjaka pomogla su otkriti tajne zbivanja na moru tijekom dva svjetska rata, te zaokružiti i dopuniti već djelomice poznate sudbine izgubljenih brodova.