Lusitania - Brod koji je preokrenuo povijest
Malo što privlači maštu ronilaca, zaljubljenika u povijest i običnih turista kao olupine brodova. Dio njih dodatno zaokuplja znatiželju bizarnim okolnostima vezanim uz svoje potonuće, njihovim utjecajem na povijest, ili jednostavno ljepotom u koju su se pretvorili nakon potonuća. Iako sve više država u svijetu potapa islužene brodove i od njih pravi umjetne grebene zbog čega je procvjetao turizam, neke olupine zauzimaju počasno mjesto u srcu svakog zaljubljenika u ronjenje.
Britanski prekooceanski brod Lusitania bio izgrađen 1907. godine i zajedno s blizancem RMS Mauretanijom bio je najveći i najbrži brod na svijetu. Nakon početka
Prvog svjetskog rata brod nije zaplijenjen za vojne potrebe jer je trošio puno goriva, a bio je i prevelikih dimenzija. Unatoč ratu, nastavio je ploviti između Europe i
Sjeverne Amerike, samo mu je, radi štednje goriva, smanjen broj putovanja, a brzina ograničena na 21 čvor.
Torpedirala ga je njemačka podmornica U-20 nedaleko od irske obale 7. svibnja 1915. godine. Potapanje Lusitanije bio je povod na ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat, a smatra se drugom najpoznatijom pomorskom katastrofom nakon potonuća Titanica.
Na olupini, koja se nalazi 91 metar ispod površine, se ne smije roniti jer je danas u privatnom vlasništvu Gregga Bemisa, američkog milijunaša, te irskog Zakona o zaštiti spomenika koji brani diranje bilo kojeg dijela broda.
“Roneći na brodu otkrio sam oko tri milijuna metaka kalibra .303 što je moguće objašnjenje druge eksplozije nakon pogotka torpedom. Brod je prevozio ratni materijal”, rekao je za ScubaLife 77-ogodišnji Gregg Bemis. Obzirom da se dolje ne smije zaroniti, prenio je i svoja iskustva. "Naravno, potrebno je nositi suho odijelo, trimix s kisikom za dekompresiju i sigurnosnu opremu", objašnjava Bemis, koji tvrdi da je njegov motiv istraživanje Lusitanije prvenstveno povijesne prirode. "Kada sam prvi put išao dolje, imao sam dva pitanja. Prvo: je li je na brodu potojala značajna količina ratnog materijala ili ne, te je li bila legitimna meta ili
ne. Mislim da je otkrivanje tolike količine streljiva dalo odgovor. Drugo je pitanje što je prouzrokovalo sekundarnu eksploziju zbog kojega je golemi brod dug preko
250 metara potonuo za samo 18 minuta od jednog pogotka torpeda. Istraživanje te sekundarne eksplozije sljedeći mi je cilj".
Kaže da je na samoj olupini mnoštvo zanimljivih detalja, ovisno o tome što nekog zanima. "Na pramčanom dijelu broda je dodatni spremnik za ugljen koji je preuređen u skladište. Ono još nije istraženo i svakako je odličan cilj za istraživanje".
Dolje je prilično mračno i rijetke su situacije kada se možete snaći bez korištenja rasvjete. Voda je prepuna sedimenta, a vidljivost je od tri do deset metara u najboljem slučaju. Temperatura na dnu je oko osam stupnjeva C. "Ako razlozi nisu život i smrt, ne bih preporučio da dolje ide itko tko nije iskusan tehnički ronilac. Mnogo je opasnosti dolje zbog neeksplodiranog streljiva, a zbog ekstremne dubine mnogo stvari može poći po zlu."