Olupina Giuseppe Garibaldi
1915. godina ratovanja u Jadranskom moru
Italija je bila članica Trojnog saveza, ali je 1914. proglasila neutralnost. Njezine se kopnene i pomorske snage ne uključuju u ratne operacije nakon početka Prvog svjetskog rata uz obrazloženje da Austro-Ugarska ne vodi obrambeni, nego napadački rat. Pozadina takvog stava je da Italija želi teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te istovremeno pregovara i s izaslanicima Antante. 26. travnja 1915. potpisan je ugovor u Londonu kojim su članice Antante obećale Italiji Južni Tirol, dijelove istočne obale Jadrana, te dijelove Njemačkih i Turskih posjeda izvan Europe, a kojim se Italija se obvezuje uključiti u rat u roku od mjesec dana. Italija 3. svibnja 1915. izlazi iz Trojnog saveza. 23. svibnja Italija objavljuje rat Austro-Ugarskoj.
Porinuće 1899.
Već je u noći 23.5.1915. glavnina snaga austrougarske mornarice krenula prema talijanskoj obali pod vodstvom kapetana Antona Hausa. Cilj je vojnih brodova bio napasti talijanske luke Anconu, Porto Corsini, Rimini, Sengallini i Potenzu, te željezničke pruge i neke manje važne mete. Premda je flota otkrivena od strane talijanske podmornice, austrougarska mornarica imala je značajan uspjeh u toj akciji.
Izravna posljedica toga napada bila je pomorska blokada cijele austrougarske obale. Austrougarska mornarica gotovo da nije napuštala Jadran jer je Antanta imala snažniju flotu. Međutim, sve do završetka rata austrougarska mornarica ima glavnu riječ na Jadranu. Između svibnja i lipnja neke manje bitke odvijale između talijanskih i austrougarskih vojnih brodova. Nakon bitke za Palagružu i gubitka talijanske podmornice koju je potopila austrougarska podmornica U-5 pod vodstvom (filmski) poznatog kapetana korvete Georg Ludwig Ritter von Trappa Italija je donijela odluku da krene u veće pomorske operacije protiv Austro-Ugarske. Jedan je od ciljeva bila i strateški izuzetno važna pruga između Dubrovnika i Boke Kotorske. Ista je pruga išla od Beograda, preko Sarajeva i Dubrovnika sve do Herceg Novog.
.
Potonuće oklopne krstarice Giuseppe Garibaldi 18. srpnja 1915.
U predvečerje 17. srpnja 1915. velika grupa talijanskih ratnih brodova isplovila je iz luke u Brindisiju pod zapovjedništvom admirala Trifarija. Cilj oklopnih krstarica klase Garibaldi i brojne podrške manjih torpednih razarača bio je granatiranje i uništavanje spomenute pruge. Ova je akcija bila zamišljena i kao osveta za granatiranje talijanskih luka.
.
Pripremljen je sljedeći plan. Približno 50 vojnika prodrijet će u vojne zgrade na otoku Šipanu i uništiti ih. Istovremeno će oklopne krstarice granatirati željezničku prugu sa svojim 254 i 203 milimetarskim topovima, a torpedni razarači će granatirati željezničku stanicu i pristanište u Dubrovniku.
18. srpnja 1915. admiral Alexander Hans naredio je privezanoj austrougarskoj podmornici U-4 s poručnikom Rudolfom Singuleom da isplovi. Cilj je bila potraga za hidroavionom L43 zajedno s podmornicama U-3 i U-6. U 03:20 vojno zapovjedništvo u Boki Kotorskoj zaprimilo je radiotelegrafsku obavijest iz promatračnice na Radoštaku (1446 m) u Crnoj Gori da je uočena neprijateljska grupacija samo 3 nm od Molunta. Poruka je odmah proslijeđena Singuleu i podmornica U-4 kreće u borbenu akciju. Singule je u 03:35 uočio neprijateljske brodove kako plove prema Dubrovniku. Zaustavio je motore i čekao. U 03:55 talijanski brodovi okreću prema Boki Kotorskoj. Singule ih prati sve do trenutka kada ga uočavaju u 04:37 i na U-4 otvorena je vatra sa zapovjednog broda Giuseppe Garibaldija. U 04:38 Singule ispaljuje dva torpeda sa 600 metara udaljenosti prema oklopnoj krstarici. Eksplodirala su 30 sekundi kasnije pogodivši u metu; od sredine desnog boka broda malo prema krmi. Teško oštećena krstarica potonula je za tri minute. 525 mornara i admiral Tifari su spašeni, 53 mornara je poginulo.
.
Neposredno nakon toga U-4 zaranja na 20 metara dubine i kreće prema obali. Ostali talijanski brodovi odmah kreću prema talijanskoj obali.
Poručnik Rudolf Singule odlikovan je za ovaj uspjeh ordenom viteškog križa Marije Terezije, najvišim odličjem za hrabrost. Potapljanje Garibaldija kasnije će se pokazati kao najveći uspjeh U-4 i njezina zapovjednika Singulea. Gubitak oklopne krstarice i zapovjednog broda jadranske flote admirala Trifanija Giuseppe Garibaldi te potapljanje francuske krstarice Leon Gambett 15 milja južno od rta Santa Maria di Leuca u Jonskom moru od strane austrougarske podmornice U-5 (također pod zapovjedništvom poznatog von Trappa) toliko je utjecalo na saveznike da su odmah prestali izravno napadati austrougarske ciljeve na jadranskoj obali velikim brodovima i koncentrirali su se na manje operacije u kojima su sudjelovali manji brodovi.
Rudolf von Singule
.
Rudolf von Singule rođen je 08.04.1883. u Puli, važnoj austrougarskoj luci i vojnoj bazi toga doba. Vojno obrazovanje stekao je u vojnoj akademiji u Rijeci 1901. Sticao je iskustvo na moru na različitim vojnim brodovima.
Nakon časničke škole poslan je na oklopnu krstaricu S.M.S. Aspern. Na tom je brodu plovio na Daleki Istok između 1903. i 1904. 1909. premješten je u novu podmorničku bazu u Puli gdje je proširivao svoje znanje o konstrukciji podmornica i rukovođenju podmornica u borbama. U travnju 1915. postao je zapovjednik podmornice U4 (U-3-klasa podmornice), a postat će i njezin najuspješniji zapovjednik.
Nakon početka Prvog svjetskog rata Siguleova karijera u naglom je usponu. U lipnju 1915. U4 je teško oštetila britansku krstaricu Dublin, a mjeseca dana nakon toga Singuleova je podmornica potopila oklopnu krstaricu Giuseppe Garibaldi, zapovjedni brod talijanske flote u Jadranu. Ukupno je potopio 15 brodova, a dva je oštetio. U-4 bila je podmornica s najdužim stažem u austrougarskoj mornarici i potopila je ukupno 18.264 BRT neprijateljskih brodova tijekom Prvog svjetskog rata.
Singule je odlikovan mnogim austrijskim odličjima za svoje ratne uspjehe. 1918. postaje zapovjednik podmorničke baze u Puli gdje ostaje do završetka rata.
.
Nakon toga seli u Brno gdje radi u osiguravajućoj kući. U Drugom svjetskom ratu pozivaju ga zbog njemačke nacionalnosti da sudjeluje kao podmornički instruktor u Italiji i Kielu. 1941.-42. postao je zapovjednik školske podmornice UB-4 i napredovao je do čina kapetana.
1943. njegova supruga Dora umire i Singule se vraća u Brno gdje ženi gospođicu Margaretu von Brausewetter iz Libereca. Prije završetka rata, kao 60-godišnji ratni veteran, boravi u ulici Leipziger 46 (danas je to ulica Tisnovska), gdje tragično umire prilikom obrane svojih bliskih rođaka. Pokopan je anonimno u ženin grob središnjeg groblja u Brnu. Pri rekonstrukciji groblja njegovi se posmrtni ostaci premještaju u grob njegovih rođaka.
Izvori:
http://www.cityofart.net/bship/rn_garibaldi.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Giuseppe_Garibaldi_class_cruisers
http://en.wikipedia.org/wiki/SM_U-4_(Austria-Hungary)
http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=9500E1D81038E633A25753C2A9619C946496D6CF
http://www.firstworldwar.com/photos/sea4.htm
http://www.marina.difesa.it/storia/Almanacco/parte04/navi0415.asp
Oklopna krstarica Giuseppe Garibaldi
Dizajn je privatni poduhvat talijanske tvrtke Gio. Ansaldo & C. gdje su se nadali da će zaraditi zbog potrebe svjetskih mornarica da moderniziraju brodovlje prema teško oklopljenim ratnim parobrodima.
Dizajniran od Edoarda Masdeae, klasa Garibaldi krstarica bio je hibrid između krstarice i bojnog broda. Maksimalne brzine 20 čvorova (37 km/h) dizajn je nešto sporiji od tadašnjih krstarica, ali je bio i jako naoružan i oklopljen, te također male istisnine i umjerenih dimenzija.
Dizajn je bio toliko popularan da je između 1894. i 1902. 10 krstarica kupljeno od četiri različitih država; pet od strane talijanske mornarice, četiri od argentinske mornarice i jedan od španjolske mornarice.
Dva talijanska broda naručena 1902. prodana su argentinskoj mornarici prije završetka gradnje kao Mitre i Roca; preimenovani su u Rivadavia i Mariano Moreno. Argentinci su ih prodali Japanskoj carskoj mornarici prije završetka 1904. i nazvani su Kasuga i Nisshin.(1)
tip: oklopna krstarica
klasa: Giuseppe Garibaldi
brodovi u klasi:
General Garibaldi 1894 - Argentina
General San Martin 1895 - Argentina
General Belgrano 1896 - Argentina
Pueyrredón 1896 - Argentina
Cristobal Colón 1897 - Spain
Giuseppe Garibaldi 1897 - Italy
Varese 1898 - Italy
Francesco Ferrucio 1899 - Italy
Kasuga 1902 - Japan
Nissin 1903 - Japan
brodogradilište: Cantieri Ansaldo di Genova Sestri
početak gradnje: 8. lipanj 1898.
porinuće: 29. lipanj 1899.
završetak gradnje: 1. siječanj 1901.
ukupna dužina: 111,76 m
dužina na vodenoj liniji: 104,89 m
širina: 18,25 m
gaz: 7,30 m
pogon:
2 motora 13655-14713 Hpi
24 kotla - za Garibaldi i Varese izrađeni u Belleville
nosivost:
standardna - 7.234 t
maksimalna - 7.972 t
zalihe ugljena: 650 t, max. 1.215 t
brzina: 19,7 čvorova
doplov: 9.300 nm pri brzini od 10 čvorova
posada:
24 - 25 oficira
530 - 542 mornara
naoružanje:
1 x 254 mm/40
2 x 203 mm/45
14 x 152 mm/40
10 x 76 mm/40
2 strojnice Maxim
4 torpedne cijevi 450 mm
oklop:
Čelik tipa nikal-cement
trup i zaštita kod topova - 150 mm
prednji i zadnji dio trupa - 75 mm
paluba - 38-50 mm
tornjevi od topova, zapovjedni most i zaštita za topove - 150 mm
ploče kod središnjih topova - 50 mm (2) i (3)
(1) wikipedia - Giuseppe Garibaldi class cruiser
(2) http://www.marina.difesa.it/storia/Almanacco/parte04/navi0415.asp
(3) http://www.cityofart.net/bship/rn_garibaldi.html