Olupina SS Zagreb
Otkriven novi Baron – ovog puta u Dalmaciji. Austro-ugarski parobrod SS Zagreb vozio je brzu liniju Trst – Metković. Građen je 1892. u Alloa, Glasgow. Duljina 52,8, širina 7,84, visina 3,6 metara. 537 brt, 287 nrt, 500 tdw, stapni parni stroj trostruke ekspanzije 800 KS, brzina 11,5 čvorova.
1914. rekviriran je za potrebe Austro-ugarske ratne mornarice. 28. veljače 1916. uspio je vještim manevrom izbjeći torpedo talijanske podmornice. 14. siječnja 1917. torpediran od francuske podmornice Archimede kod rta Ploča. Poginulo je 28 osoba.
A sada priča iz današnjih dana
19. studenog 2005. u rutinskom pregledu morskog dna sa Side Scan Sonarom, a u svrhu pronalaska novih staništa crvenih koralja na ekranu SSS-a ocrtava se oblik broda. Dubina je od 63 do 71 metar.Kako nismo bili sigurni da se uistinu radi o brodu ili samo o stijeni u obliku broda, nekoliko dana nakon toga zaranjamo.
Maurizio Grbac, Emir memić i moja malenkost prilikom dolaska na dno nailazimo na fascinantan prizor. Iz sivila zarona u plavo izranja brod prepun žutih spužava te milijuna malih ribica koji svojim odsjajem od naših svjetiljki daju dojam neba prepunog zvijezda. Uzbudjenje se ne može opisati. Ljepota djevičanskog prizora nas ostavlja bez daha. Obilazimo brod u dva luka te se spremamo na izron.
Sa sobom sam nosio kameru te sve snimao. Nakon izlaza na površinu i pregledom snimke nismo sigurni o kojemu se brodu radi te se obraćamo poznatom stručnjaku gospodinu Marianu Žuviču koji uskoro u svojoj arhivi otkriva da je riječ o parobrodu koji nosi ime našeg glavnog grada. Tako je otkrivena olupina broda SS Zagreb izgubljenog prije 88 godina. Čim sam bio siguran o čemu se radi, poslao sam prijavu ministarstvu kulture s obaviješću o otkriću te molbom da se očituju da li je i koliko je nalaz važan za RH te utvrdi u kakvom će statusu biti.
Ovim putem želio bih se zahvaliti svima, a posebno Emiru Memiću, Mauriziu Grbcu, Marianu Žuviću, Ivi Dekoviću i Rudiju jer svi imaju zaslugu što je ovako prekrasan prizor iskrsnuo pred našim očima. Također, posada broda koja je budno pazila na naše mjehuriće pri buri od 30 čvorova u sastavu Andi Marović i Nikola Zanki zaslužuju pohvalu i zahvalu jer nas po takvom vjetru i moru nisu izgubili te nismo trebali plivati kući.
Nadam se da će Ministarstvo kulture ovako predivan i djevičanski nalaz postavti tamo gdje mu je i mjesto, a to je upravo tamo gdje i je, a to je Hrvatska povijest; zaštiti ga te dozvoliti da se uz nadzor posjećuje od strane sportsko rekreativnih roniloca.